Blog

Pecanje skobalja u mutnoj vodi

U zadnje vreme cesto se desava da pecanja planiram i po sedam dana unapred. Jednostavno obaveze pritiskaju sa svih strana pa je vremena za boravak na vodi sve manje. Ali i pored detaljnog planiranja i velikog iscekivanja ponekad se desi da nista zapravo ne stima i da sve bude obrnuto od ocekivanog.

Ovog jutra sam se u drustvu drugara Dragana zaputio na dalek put. Na nagovor naseg danasnjeg domacina Cveleta krenuli smo put poznatog zimovnika u Trsteniku. Lagano gazeci kilometre ka cilju zadesila su nas sva godisnja doba. Red sunca iza kog je promicao sitan sneg, pa odmah zatim i dosadna kisa-rosulja, da bi samo par min kasnije sunce ponovo granulo.

Nas danasnji domacin je poranio i vec je bio na vodi  dok smo se mi klackalii u toplom autu. Prvi izvestaj sa vode je bio obeshrabrujuci. Voda raste, zamutila se, nosi prljavstinu koja se lepi za najlon, vetar se bas razduvao  a povrh svega i riba ne jede.

Na Moravu stizemo oko 7.30h a broj ljudi na vodi najbolje je govorio o stanju na vodi. Mesta je bilo koliko hoces. Na ovom istom mestu sam bio pre nekih mesec danas ali sada je ova voda delovala dosta drugacije. Nabujala, druge boje i mnogo vece snage tako da se prosto cinilo nemogucim pecati na drugoj strani na kojoj smo tada pecali.

Iako je sve delovalo prilicno beznadezno za mene nas domacin je uporno ponavljao da je ovo dobra voda za skobalja i da ga treba ocekivati danas. Konacno smo se raspakovali i seli. Ja sam bio prvi, Cvele malo nizvodno od mene a Dragan jos par metara nizvodno od njega.

Na dve trecine sirine reke se nazirao glavni tok. Dragan i Cvele su se opredelili da pecaju upravo u samom toku dok sam se ja opredelio za malo drugaciju varijantu. Sobzirom na to daje voda dolazila i gurala vise nego obicno nekako mi je bilo logicno da u ovo zimsko vreme kada se riba trudi da sacuva sto vise energije pecam na samoj ivici toka i u nesto mirnijoj vodi.

Danas sam se opredelio za malo drugaciju kombinaciju hrana. Pa sam kao osnovu koristio Maxi Baits Skobalj Mrena – Sir i Beli Luk u koju sam dodao hlebne mrvice u boji  a radi bolje koenzistenije hranu sam lepio Maxi Baits Aktivatorom Sir-Beli Luk. Sam aktivator je napravljen na bazi melase pa ce njegova lepljiva moc i slatkost sigurno doneti  rezultat. U samu hranu nisam dodavao poparene crve nego sam resio da tek u svaku trecu hranilicu dodajem po nekog zivog crva. Hranilica koju cu i danas koristiti je DG hranilica sa kramponima sa pet polja i tezine 50gr. Dugo sam se lomio oko izbora prave udice za danas i na kraju odlucio za Tubertini udicu iz serije 2. U pitanju je tanka zicana udica namenjena pecanju sitne ribe ali danas je malo specificna situacija pa to iziskuje malo drugaciji pristup. Ideja je da se lagana  i mala udica u velicini 18  na dugom predvezu debljine 0,10mm i duzine 1,2m malo izdigne iznad dna i da na taj nacin izbegnem prljavstinu koja je isla dnom reke i koja bi brzo pokrila udicu i mamac.

Pocinjemo. Brzo izbacujem par hranilica a onda i mamcim udicu jednim belim crvom. Posle par bacanja sam sagledao situaciju u potpunosti. Recnom toku je bilo potrebo da ispere hranilicu 4-5min i to je i bio tempo hranjenja koji sam pratio. Dok sam se ja jos bavio hranjenjem pogledah prema Draganu i videh da on iako peca u toku ima prvu ribu na stapu. Na iznenadjenje sve troice po ovoj vodi dosla mu je mrena. Sada sam vec bio malo zbunjen jer u tom trenutku sve sto samplanirao je padalo u vodu. Nastavljam dalje u istom tempu ali se nista ne desava. Tada i Cvele dobija udarac u toku ali mu riba spada. Koncentraciju sam sada podigao na maksimum i tada primetih kako se vrh samo malo povi ka vodi a onda se opusti i hranilica krenu u kotrljanje. Bilo je to to. Bio je na hrani i izuzetno pipavo jede.

Vec u sledecem bacanju na lagano povijanje ka vodi sam kontrirao i imao ribu na stapu.  U sledecem bacanju sam ponovo imao udarac bez realizacije a onda ponovo i ribu na stapu. I dok se meni pocela javljati riba kod Cveleta i Dragana je stalo. Nijemi trebalo puno vremena da ih ubedim da udju u moju liniju hranjenja. Ali kako se aktivnost ribe ovecavala tako je vetar sve jace i jace duvao tako da sam u nekim trenutcima morao pridrzavati stap da ne spadne sa drzaca.

To je bila linija u kojoj je riba jela taj dan. I kao sto je nas domacin rekao pecao se iskljucivo skobalj. Bilo je i sitnijih i krupnijih skobalja ali bilo je to jos jedno veoma aktivno i lepo pecanje koje je remetio jak vetar.

Nismo jos dugo uspeli da se odupremo vetru. Posle svega par sati morali smo odustati jer su uslovi postali skoro nemoguci. Vec dobro smrznuti smo se spakovali bukvalno za par minuta napravili par fotografija a onda otisli na mesto koje vec tradicionalno posecujemo pri svakoj poseti Trsteniku. U Rodjinom kafancetu smo jos dugo sedeli, pricali i nastavili druzenje uz neke nove dogovore za buduce posete ovom lepom kraju.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *